Zelena gnojidba ili sideracija
Zelena gnojidba ili sideracija
Što je to zelena gnojidba?
Zelena gnojidba je uz organsku gnojidbu, upotrebu stajnjaka, komposta, mineralnu gnojidbu i plodored važna mjera održavanja i poboljšavanja plodnosti tla, a provodi se još od antičkog doba. Primjenjuje se na tlima koja nemaju dovoljno humusa, koja imaju poremećene vodozračne odnose, koristi se kada poljoprivredno gospodarstvo ne uzgaja stoku pa nema stajskog gnoja, a na udaljenim i teže pristupačnim površinama do kojih je teško i skupo dovoziti stajski gnoj ili kompost predstavlja najisplativiji način gnojidbe.
Zbog intenzivne uporabe tla s po dvije ili tri kulture tijekom godine na oranicama ili monokulturnog uzgoja kod vinograda i voćnjaka, smanjuje se udio humusa u tlu, za koji možemo reći da je garancija plodnosti tla. Takvo tlo postupno gubi mrvičastu strukturu, povećava se zbijenost tla, remete se prirodni vodozračni odnosi u tlu te se smanjuje mikrobiološka aktivnost u tlu.
.
.
Čemu služi zelena gnojidba?
Prednosti zelene gnojidbe su mnogobrojne: povećava sadržaj organske tvari u tlu, popravlja kemijsko fizikalna svojstva tla i mikrobiološku aktivnost u tlu, suzbija korove, potiče se biološka aktivnost tla…
Humus – struktura tla i vodozračni odnosi u tlu
Najvažniji učinak zelene gnojidbe je povećanje udjela humusa u tlu koji povoljno utječe na strukturu tla. Teška i zbijena tla postaju rastresitija, rahlija i lakša, time se poboljšavaju i druga svojstva tla kao što su vodozračni odnosi u tlu i toplina. Humus su organski spojevi u tlu nastali kao produkt djelomične razgradnje mrtve organske tvari. Povećanjem udjela humusa u tlu za 1% povećava se kapacitet tla za vodu za 4%. Biokemijska struktura humusa omogućava mu da regulira kiselost tla. Osim kroz povećanje udjela humusa u tlu zelena gnojidba utječe na strukturu tla i tako što biljke za zelenu gnojidbu svojim korijenom rahle i prožimaju tlo te obavljaju biološku drenažu na težim tlima. Zbijeno tlo ima smanjenu mogućnost upijanja oborinskih voda i pri svakoj većoj količini oborina dolazi do stagnacije viška oborina ili površinskog otjecanja i erozije.
Prve dvije slike pokazuju posljedice (pokorica i erozija) zbijenog tla s niskim udjelom humusa, zatim je prikazano zdravo humusno tlo sa zelenim pokrovom i na kraju je prikazan specifični korijenov sustav leguminoza sa kvržicama u kojima žive bakterije fiksatori dušika.
Erozija i korovi
Zelena gnojidba sprečava površinsku eroziju tla, zbog brzog rasta i velike nadzemne mase biljke za zelenu gnojidbu dobro pokrivaju tlo i štite ga od erozije vodom i vjetrom a u isto vrijeme smanjuju ili sprječavaju rast i razvoj korova. Zaštita od erozije je najizrazitija u zimskom dijelu godine kada biljke i biljni ostaci sprečavaju eroziju vodom i vjetrom kao i ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla, čime umanjuju i onečišćenje podzemnih voda. Na nagnutim terenima često dolazi do površinskog otjecanja što može uzrokovati značajnu eroziju i odnošenje sloja tla zajedno sa hranjivima koja se nepovratno gube. U ljetnim mjesecima biljni ostaci na površini tla djeluju kao malč i smanjuju temperaturu tla, a time i evaporaciju vode te sprječavaju nastanak pokorice.
Hranjive tvari u tlu
Biljke za zelenu gnojidbu svojim korijenom rahle tlo i iz dubljih slojeva usvajaju teže pristupačna hranjiva koja kasnije pretvaraju u pristupačnija. Rahlo tlo je vrlo bitno za ishranu bilja jer biljke u zbijenom tlu ne mogu pravilno razviti korijenov sustav, on ostaje vrlo plitko na površini jer ne uspijeva prodrijeti u dublje slojeve tla u potrazi za vodom i hranom. Najbolji primjer zbijenosti uzrokovan obradom tla je zbijeni sloj nazvan taban pluga koji nastaje ispod oranog sloja. Zelenom gnojidbom može se razbiti taj nepropusni sloj i ujedno se tlo obogaćuje svježom organskom tvari i intenzivira se biološka i mikrobiološka aktivnost. Kada se za zelenu gnojidbu koriste leguminoze one imaju dodatni učinak nitrofiksacije - vežu dušik u tlo.
Oprašivanje i zaštita od bolesti i štetnika
Zelenom gnojidbom osiguravamo životni prostor i pašu za pčele i ostale korisne kukce. Brojni usjevi za zelenu gnojidbu vrlo su djelotvorni biopesticidi u ekološkoj poljoprivredi, npr. heljda, facelija i gorušica smanjuju zaraženost tla nematodama koje su često razlog kržljavom korijenju mrkve, peršina i celera, kao i slabim prinosima češnjaka i luka. Biljke za zelenu gnojidbu služe kao stanište žabama, pticama, kukcima predatorima i drugim prirodnim grabežljivcima koji se hrane štetnicima poput puževa, gusjenica i biljnih uši. Međurednom zelenom gnojidbom možemo djelovati na štetnike poput mrkvine muhe koja leti vrlo nisko pa joj višim kulturama blokiramo put.
Zelena gnojidba i poljoprivreda u Hrvatskoj
U ekološkoj poljoprivredi provodi se održivo gospodarenje humusom. Količina unesenih organskih ostataka mora biti identična količini gubitaka žetvom i mineralizacijom organske tvari ili gubitaka na neki drugi način. Nažalost već dulji niz godina uočava se strmoglavi pad sadržaja humusa u tlu, postotak humusa u tlu nerijetko iznosi čak ispod 1 %. To nam govori da se loše gospodari s organskom tvari, gnoji se velikim količinama mineralnih gnojiva, odnosi se slama s polja, a ne vraća se stajski gnoj pa je bilanca unošenja i iznošenja organske tvari narušena, a uslijed korištenja teških strojeva i priključaka imamo ozbiljne poteškoće sa zbijenošću tla. Održivo gospodarenje više nije dovoljno, trebamo se prvo pozabaviti regeneracijom tla. Kod nas su još uvijek rijetka gospodarstva koja prakticiraju zelenu gnojidbu. Zelena gnojidba bi morala postati uobičajena mjera za sve i one izvan 'zelenih plaćanja'!
Našu ponudu zelene gnojidbe možete vidjeti ovdje.
