Krumpirova plijesan

Krumpirova plijesan

Toplo vrijeme i visoka vlaga zraka pogoduju razvoju jedne od najštetnijih bolesti krumpira kod nas i u svijetu – krumpirova plijesan ili plamenjača krumpira (lat. Phytophthora infestans).

Prvi znaci bolesti javljaju se u cvatnji ili neposredno nakon cvatnje na listovima. Osim listova mogu biti napadnute i peteljke lista, stabljika i gomolji. Na lišću se javljaju žućkaste pjege, koje postepeno postaju crvenkasto smeđe. S donje strane listova, uz rubove pjega nastaje siva prevlaka od spora gljive. Lisno tkivo unutar pjega se vrlo brzo razmekša, postaje vodenasto i crno, a zaraženo lišće ostaje visjeti na cimi. U slučaju toplog i vlažnog vremena, zaraženi biljni dijelovi trunu pa se osjeća smrad na trulež.

Na zaraženim gomoljima površina je mjestimično malo udubljena i plavo smeđe boje. Na presjeku gomolja, u unutrašnjosti ispod pjega tkivo poprima rđasto-smeđu boju.Najčešće su napadnuti gomolji koji su blizu površine tla i oni s tankom pokožicom. Ako je tlo vlažno zaraženi gomolji istrunu, a i takvi zaraženi slabo se čuvaju u skladištu. Za jakih napada bolest može u potpunosti uništiti urod krumpira u polju ili tijekom skladištenja.

Razvoju plamenjače ili krumpirove plijesni pogoduju temperature zraka veće od 10 0C i relativna vlaga zraka iznad 90%.Optimalne temperature zraka za klijanje su 18 do 22 0C.

U ekološkom uzgoju provode se preventivne i direktne mjere zaštite krumpira od plamenjače.

Preventivne mjere zaštite

• Zaraženi gomolji su glavni izvor infekcije stoga je jedna od prvih mjera zaštite sadnja zdravih i nezaraženih gomolja.
• Krumpir treba saditi u plodoredu jer gomolji zaostali u polju iz prošle godine mogu dati zaražene biljke koje su izvor zaraze. Krumpir saditi na isto tlo svakih 5-6 godina.
• Gomolji iz skladišta i ljuske krumpira nakon guljenja ne smiju se odlagati u blizini parcela gdje se sadi krumpir.
• Birati otpornije sorte i izbjegavati teža i vlažna tla. U vlažnim tlima gomolji se lakše inficiraju.
• Krumpir treba dobro zagrnuti tako da je zemlja podignuta oko busa, a ispod njega nema jarčića. Humak mora biti napravljen tako da se kiša slijeva u međuredove.
• Gnojiti zrelim stajnjakom ili kompostom. Stajnjak kompostirati pri temperaturi od 60 oC kako bi se uništile spore gljive.
• Suzbijati korove jer stvaraju vlagu u usjevu, što stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti.
• Sve oboljele biljke treba ukloniti i uništiti. Uništiti i sve samonikle biljke krumpira u narednim kulturama.

Direktne mjere zaštite

Od direktnih mjera zaštite protiv gljivičnih oboljenja koriste se pripravci za jačanje biljaka.

• Juha od koprive – 1 kg svježe mlade koprive nasjeckati (ili 200 grama suhe) i potopiti sa 10 litara kišnice, pustiti da odstoji 24 sata. Za to vrijeme izuči se mravlja kiselina. Pripravak procijediti i koristiti za prskanje u omjeru 1:20 (1 litra pripravka na 20 litara kišnice). Juhu od koprive možemo koristiti i za zalijevanje, no tada u omjeru 1:10. Koprivina juha poboljšava strukturu i mineralni sastav tla.
• Juha od preslice – utječe na otpornost biljaka, djeluje kao fungicid te sprječava pojavu gljivičnih bolesti (pepelnice, hrđe, snijeti…). 1 kg svježe preslice (ili 150 grama suhe) potopiti u 10 litara kišnice. Nakon 24 sata sve to kuhati na laganoj vatri 20 -30 minuta, zatim ohladiti. Dobiveni pripravak procijediti i koristiti za prskanje u omjeru 1:5. Biljke se prskaju u ranim jutarnjim satima, za sunčana vremena. Biljke preslice se beru u drugoj polovici kolovoza jer tada sadrže najviše kremene kiseline.
• Obrano mlijeko – 1 litru domaćeg punomasnog mlijeka razrijedite s kišnicom u omjeru 1:10 i time prskate biljke krumpira svakih 7 dana i nakon svake kiše. Mlijeko stvara zaštitni sloj na lišću te djeluje preventivno protiv gljivičnih oboljenja.

Od ostalih dopuštenih sredstva za zaštitu bilja, kod suzbijanja krumpirove plijesni možete koristiti i kameno brašno, dijatomejsku zemlju i bakar.

Kameno brašno i dijatomejska zemlja primjenjuju se prije pojave plamenjače, prskanjem. Ojačavaju stijenke lista i utječu na smanjenje prodora spora plamenjače i drugih mikroorganizama u krumpir. Njihova primjena zatvara i dišne organe insekata.

Prevelika količina kamenog brašna može uzrokovati ožegotine na listovima krumpira.

Bakar je u ekološkoj proizvodnji dozvoljen u količini do 3 kg/ha godišnje ili 6 kg/ha u tri godine. Teški je metal, oštećuje organizme u tlu i onečišćuje vode stoga ga pokušavajte izbjegavati. Ako se ipak odlučite na primjenu pripravaka na bazi bakra, pazite na propisane količine i dopuštene formulacije (bakreni hidroksid, oksiklorid i oksisulfat).

MycoSin Vin je biološka zamjena bakrenim sredstvima. Izrađen je na osnovi kisele aluminijske glinice i biljnih ekstrakata. Nema karence i nije otrovan za korisne kukce.

  Ekološka poljoprivreda - Sve