Klasična (konvencionalna) poljoprivredna proizvodnja- negativne posljedice
Klasična (konvencionalna) poljoprivredna proizvodnja- negativne posljedice
Osnovni cilj klasične poljoprivredne proizvodnje je maksimiziranje prinosa po jedinici poljoprivredne površine. Kako bi se ostvario ovaj cilj, klasična poljoprivreda u svom procesu proizvodnje troši enormne količine neobnovljivih prirodnih resursa i energije, te razne vrste agrokemikalija. Neotklonjiva posljedica ovakvog pristupa ogleda se u sve izraženijem iscrpljivanju neobnovljivih prirodnih resursa kao i opasnim ekološkim problemima, od čega prvenstveno valja izdvojiti onečišćenje i degradaciju tla, vode, zraka te smanjenje biološke raznolikosti.
Tlo predstavlja jedan od najznačajnijih ali ujedno i najugroženijih svjetskih prirodnih resursa. Proces nastanka tla izuzetno spor i dugotrajan, dok su s druge strane njegovo onečišćenje i degradacija ponekad ireverzibilni procesi budući da je narušene osobine tla teško ili nemoguće vratiti u prvobitno stanje. Klasičan pristup poljoprivredi koji karakterizira intenzivna obrada tla upotrebom teške mehanizacije, umjetnih gnojiva i kemijskih sredstva za zaštitu bilja glavni je čimbenik narušavanja fizikalnih, kemijskih i bioloških karakteristika poljoprivrednog tla. Fizikalne karakteristike tla narušavaju se učestalim agrotehničkim zahvatima koje kvare prirodnu strukturu tla, uzrokujući zbijanje tla, eroziju te kvarenje povoljnih vodo-zračnih odnosa. Degradacija kemijskih osobina tla posljedica su dugotrajne i prekomjerne primjene različitih agrokemikalija koje uzrokuju pad sadržaja organske tvari i humusa, onečišćenje tla pesticidima i njihovim reziduama, teškim metalima, te zakiseljavanje i zaslanjivanje tla. Biološke osobine tla narušavaju se uništavanjem života organizama u tlu koji su neophodni za prerađivanje organske tvari tla u posebne humusne tvari, te mineralizacija humusnih tvari u mineralne biljne asimilate što je osim za pravilnu ishranu bilja nužno za kruženje tvari i energije u ekosustavu.
Voda također predstavlja ugroženi prirodni resurs i najveći problemi konvencionalne poljoprivrede odnose se na njezino prekomjerno iskorištavanje i zagađenje. Više od 70% globalne potrošnje slatke vode otpada na konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju. Osim toga, voda se onečišćuje intenzivnom upotrebom umjetnih gnojiva, te nitratima, nitritima, fosfatima, teškim metalima, ali pesticidima i njihovim reziduama koji ispiru iz poljoprivrednog tla.
Zrak je također na popisu prirodnih resursa značajno ugroženih klasičnom poljoprivrednom proizvodnjom. Onečišćenje zraka definira se kao prisutnost jedne ili više tvari u atmosferi u količinama koje jesu ili mogu biti štetne za ljudsko zdravlje i dobrobiti, te za biljni i životinjski svijet. Konvencionalna poljoprivreda svojim agrotehničkim mjerama uzrokuje ispuštanje raznovrsnih plinova u atmosferu gdje se povećava njihova koncentracija koja uzrokuje klimatske promjene odnosno globalnog zatopljenje koje ima izrazito negativan utjecaj na okoliš i predstavlja značajnu opasnost za život na zemlji kakav znamo.
Uz navedena onečišćenja i degradaciju navedenih neobnovljivih prirodnih resursa, klasična poljoprivreda također je poznata po prekomjernoj potrošnji fosilnih goriva potrebnih kako za proizvodnju agrokemikalija koje koristi u svom procesu proizvodnje tako i za rad poljoprivredne mehanizacije. Imajući u vidu sve navedeno, valja istaknuti izražen negativan utjecaj klasične poljoprivrede na okoliš te izuzetno negativnu energetsku bilancu koja je rezultat prevelikog utroška energije po jedinici prinosa, što će u budućnosti zasigurno predstavljati najveći limitirajući faktor klasične poljoprivredne proizvodnje.
Ekološka poljoprivreda - Sve