Plodored
Plodored
Plodored predstavlja pravilnu prostornu i vremensku izmjenu usjeva na poljoprivrednoj proizvodnoj površini. Osnovni elementi plodoreda su plodosmjena (vremenska izmjena usjeva) i poljosmjena (prostorna izmjena usjeva). Svrha uvođena plodoreda koji uključuje prostornu i vremensku izmjenu usjeva je mnogostruka, a očituje se u poboljšanju fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla, kao i u kontroli bolesti, štetnika i korova.
U klasičnoj poljoprivredi ustaljena je praksa monokulture tj. uzgoja samo jedne vrste usjeva na istoj površini kroz dulji period. Takav monokulturalni uzgoj uzrokom je pogoršanja svojstava tla te smanjenja plodnosti tla, te uzrokuje širenje uzročnika biljnih bolesti i štetnika te korova. Naime, ako na istoj površini više uzastopnih godina uzgajamo samo jednu kulturu, s vremenom će ta kultura jednolično iscrpiti biljna hranjiva, dok će se zbog ujednačene dubine zakorjenjivanja hranjiva i voda iscrpljivati iz istih slojeva što će uzrokovati kvarenje strukture tla, zbijanja, erozije i kvarenja vodo-zračnih odnosa u tlu. Usto, uzgoj usjeva u monokulturi dovodi do intenzivnijeg razvoja i širenja biljnih bolesti, štetnika i korova.
Uvođenjem plodoreda održava se i povećava plodnost tla, sadržaj organske tvari i humusa te biljnih hranjiva, pridonosi se poboljšanju strukture tla, sprječava gubitak tla erozijom, te se olakšava regulacija korova, bolesti i štetnika. Usto, uvođenjem plodoreda smanjuje se rizik od financijskog neuspjeha i gubitka koji prati svaku poljoprivrednu proizvodnju, jer uzgojem većeg broja poljoprivrednih kultura, ukoliko godina bude nepovoljna za neku od njih, osigurava se zamjenska kultura koja će imati veću priliku za uspjeh. Na taj način omogućava se nadoknada financijskog gubitka prihodom od drugih uzgajanih kultura.
Prilikom paniranja i kreiranja plodoreda, potrebno je pridržavati se nekoliko općih pravila i preporuka. U plodoredu treba naizmjence uzgajati kulture s dubokim i plitkim korijenovim sustavom jer se na taj način održava i poboljšava struktura tla. Kako bi tlo neprestano bilo pod zelenim pokrivačem, preporuča se primjena predsjetve, naknadne sjetve, međusjetve te zelene gnojidbe kada je to moguće, jer se na taj način sprječava zakorovljenost, ispiranje hranjiva i erozija tla. Također se preporuča izbjegavanje sadnje kultura koje imaju zajedničke uzročnike bolesti i štetnike; umjesto toga, poželjno je saditi kulture koje će međusobno pozitivno utjecati jedna na drugu, međusobno se štiti od bolesti štetnika, privlačiti oprašivače, korisne kukce i sl. Također se preporuča uzgoj mješovitih kultura kako bi se što više povećala biološka raznolikost na poljoprivrednoj površini.
Najzad, svaki dobro organiziran plodored trebao bi uključivati i mahunarke odnosno leguminoze, zbog njihove jedinstvene sposobnosti da stvaraju simbiotske odnose s kvržićnim bakterijama koja im daje sposobnost fiksacije dušika iz atmosfere te se na taj način doprinosi obogaćivanju poljoprivrednog tla. Naime, sjetvom leguminoza poljoprivredno se tlo obogaćuje osnovnim biljnim hranjivom dušikom kao i značajnim količinama organske tvari koja će se razgradnjom prevesti u humusne tvari koja će postepeno oslobađati biljna hranjiva kroz duži vremenski period. Leguminozni usjevi obuhvaćaju velik broj vrsta koji se međusobno razlikuju po vremenu sadnje i trajanju vegetacije tako da postoji širok raspon mogućnosti njihovog uključivanja u svaki plodored.
Leguminoze se u plodored mogu uključiti kao predusjev koji se sije prije glavne kulture, kao naknadni usjev koji se sije nakon glavne kulture ili čak kao međuusjev koji se sije između vegetacijskog perioda glavnih kultura. Osim toga, neki leguminozni usjevi se mogu uzgajati istovremeno u kombinaciji s glavnim usjevom.
Ekološka poljoprivreda - Sve