Korovi – biljke indikatori tla
Korovi – biljke indikatori tla
Većina ljudi prema korovima ima odbojan stav koji se temelji na spoznaji da korovi kulturnoj biljci mogu nanijeti brojne izravne i neizravne štete, pa ih je potrebno uništavati, a to značajno poskupljuje biljnu proizvodnju.
U novije vrijeme stav prema korovima sve se više preispituje. I jedna od definicija korova glasi: „Korovi su biljke čije vrline još nisu otkrivene“ (Emerson, 1979).
Čovjek je spoznao da dio samoniklih biljaka na obradivim površinama ne šteti usjevu ili je šteta neznatna u usporedbi s ekološkim koristima. Saznalo se i za korisnu ulogu korova. Korovi mogu biti hrana i lijek te pčelinja paša, krma, stelja i sl. Mogu biti industrijska sirovina i izvor prirodnih boja, mogu se koristiti kao biopesticidi, utjecati na ravnomjerno iskorištavanje vode i hranjiva, sprječavanje pokorice, povećavanje organske tvari i mikrobiološke aktivnosti u tlu, mogu poslužiti kao malč i kompost, hrana su brojnim štetnicima, pridonose bogatstvu flore i faune…
Mnogi korovi mogu rasti na staništima vrlo širokog ekološkog raspona. Neki pak se mogu naći samo na staništima određenih svojstava, takve vrste nazivamo indikatorske. Promatranjem proizvodne površine i procjenom najviše rasprostranjenih korova možemo odrediti pH tla, plodnost tla i strukturu tla.Ako je više jedinki istog korova u Vašem vrtu, to Vam može dati jasnu sliku o strukturi i kvaliteti tla na kojem korovi rastu.
Korovi su vrlo dobri indikatori opskrbljenosti tla pojedinim biogenim elementima. Vlasnjača ukazuje na nizak sadržaj kalcija i humusa i visoku razinu magnezija. Čičak voli tla bogata željezom i sumporom, a niskom razinom kalcija i magnezija. Trputac ukazuje na vrlo niske razine kalcija, a na vrlo visok sadržaj klora, magnezija, kalija i natrija. Djetelina ukazuje na višak kalija, loboda na višak dušika, a stolisnik pokazuje nisku razinu raspoloživog kalija.
Mnogi kažu da su korovi zapravo „zeleni kažiprst“, svjedoci našeg krivog postupanja s tlom. Ako se na nekom kultiviranom tlu iznenada pojavi određena vrsta korova u većem omjeru, ukazuje na pogreške u tehnologiji uzgoja i obradi tla. Ako u svojem vrtu imate puno poljske preslice i metvice, znači da vam je tlo teško i zbijeno, s druge strane ako pak imate puno koprive i mišjakinje, tlo je bogato humusom.
Korove koji jednako rastu u svim uvjetima, npr. rusomača (Capsella bursa-pastoris) i ljubičasta kopriva (Lamium purpureum) ne uzimamo kao pokazatelje kvalitete tla.
Korovi su osobito važni kao pokazatelji jakog toksiciteta različitih štetnih tvari;
- Trputac, lat. Plantago lanceolata – utvrđena je korelacija između štetnog zračenja i broja i dužine dlaka na listu
- Gospina trava, lat. Hypericum perforatum – osjetljiva je na industrijska oštećenja (dim), pa se na njezinim listovima tada pojavljuju mrlje
- Obična kiselica, ljulj, slak – osjetljivi su na fluor, pa stoga i indikativni
Danas raspolažemo s vrlo razrađenim sustavima ekološke klasifikacije biljnih vrsta za različita svojstva staništa. Na toj osnovi u NASTAVKU donosimo najčešće korovne vrste koje su indikatori staništa.
TLA BOGATA KALCIJEM
Alkalna tla imaju pH veći od 7,0 i najčešće sadrže puno kalcija i magnezija. Šparoge, brokula, salata, dinje, luk, špinat i dr. dobro uspijevaju na alkalnom tlu. Korovi koji ukazuju na alkalno tlo su zvončić, divlja mrkva, loboda,cikorija, kraljevski kokotić, kadulja, ljetni gorocvijet, mala krvara…
Cikorija (lat. Cichorium intybus): višegodišnja zeljasta biljka, naraste i preko 1,5 m. Cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno po čitavoj biljci u pazušcima listova ili na vrhu grana, a najčešće su svijetloplave boje. Prizemni listovi stvaraju rozetu, krupni su i dugački, listovi na stabljici su kraći. stabljika je tvrda i u gornjem djelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlačicama. Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza. (Izvor slike: www.val-znanje.com)
Kraljevski kokotić (lat. Consolida regalis): jednogodišnji širokolisni korov iz porodice žabnjaka s dlakavom stabljikom i tamnoplavim ili ljubičastim cvjetovima. Naraste od 20 do 50 cm. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Kraljevski kokotić je korov oranica, poglavito strnih žita i ruderalnih staništa. (Izvor slike: https://upload.wikimedia.org)
Livadna kadulja (lat. Salvia pretensis): trajna, zeljasta, aromatična biljka visine do 50 cm, s drvenastom stabljikom i jakim korijenom. Stabljika je u gornjem djelu razgranata i ljepljiva. Prizemnu rozetu čine tamnozeleni, naborani i na rubovima nazubljeni listovi. Listovi na stabljici su manji, sjedeći ili s kratkom peteljkom. Cvat je dužine oko 30 cm, a čine ga 4 – 6 pojedinačnih cvjetova tamnoljubičaste boje. Čitava je biljka pokrivena gustim dlakama te je zato sivo-zelene boje. (Izvor slike: www.val-znanje.com)
Ljetni gorocvijet (lat. Adonis aestivalis): jednogodišnja biljka visoka 20 – 60 cm. To je biljka polusvjetla do polusjene, umjereno toplih do toplih staništa. Cvjeta od svibnja do srpnja. . Biljka je otrovna, osobito za sisavce. Raste na oranicama i uz njihove rubove, u žitu, uspijeva i na rubu. Izvor slike: http://www.cvijet.info
Mala krvara (lat. Sanguisorba minor): pripada porodici ruža, zeljasta je trajna biljka, vitke, gole u donjem dijelu dlakave, tamne stabljike do 70 cm visoke na kojima su glavičaste cvjetne glavice. Neparno peraste prizemne listove čini 15 – 17 jajolikih, nazubljenih listića kratke peteljke. Listovi na stabljici imaju kraće peteljke. Cvjetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike, cvatu od travnja do rujna. na početku su zelene, a kasnije crvenkaste boje. Dobra je krmna i pčelinja paša. Ljekovita je biljka (korijen). (Izvor slike:kolo-pszczelarzy.pl)
Obični dubačac (lat. Teucrium chamaedrys): raste u polugrmovima s razgranatim stabljikama na kojima se nalaze gusto smješteni usko ovalni i duboko nazubljeni dlakavi listovi te crveni, rijetko bijeli, cvjetovi koji strše uspravno na dosta dugim stapkama skupljeni u grozdasti cvat. (Izvor slike: http://www.pticica.com)
TLA SIROMAŠNA KALCIJEM, KISELA TLA
Boja cvjetova različka (lat. Centaurea cyanus) izvrstan je pokazatelj pH tla jer su u kiseloj sredini ružičasti, a u alkalnoj plavi. Biljke koje dobro rastu na kiselim tlima su borovnice, hortenzije, krumpir, luk, lubenice i dr. Korovske vrste koje ukazuju na kiselost tla su kamilica, tratinčica, maslačak, mahovina, kopriva, trputac, divlje jagode, divlja rotkva, paprat, heljda, kiselica, podbjel, divlja maćuhica, poljska preslica i dr.
Poljska rotkva (lat. Raphanus raphanistrum): jednogodišnja biljka, visoka 30-60 cm. Gruba je stabljika najčešće crvenkasto-ljubičasta, a postrane su joj grane razmaknute od glavne stabljike. Listovi su nazubljeni, perasto rascijepani. Na vrhu grana razvijaju se žuti cvjetovi, a nakon njih nejednolične komuške više ili manje pritisnute uz stabljiku. Cvate od lipnja do rujna. (Izvor slike: http://www.val-znanje.com)
Paprati (lat. Pteridium aguilinium): jedna od najstarijih biljnih vrsta na Zemlji i prve biljke koje su se iz mora trajno preselile na kopno. Od mnogobrojnih vrsta paprati koje rastu u našim krajevima najpoznatija je obična, šumska ili muška paprat, poznata kao navala. Sezona paprati počinje sredinom proljeća. Paprat raste pojedinačno, rjeđe u skupinama, na vlažnim i sjenovitim mjestima, a u planinama se penje i preko 1.500 m nadmorske visine. (Izvor slike: http://www.agroklub.hr)
Heljda (lat. Fagopyrum eskulentum): stabljika visine 30 do 150 cm, rebrasta i razgranata, kad sazri crvena. Listovi su srcoliki. Uspijeva na pjeskovitim i vlažnim područjima i na nadmorskoj visini preko 1000 metara. Ne trpi česte kiše i veliku vlagu. Ima kratak vegetacioni period i brzo raste. (Izvor slike: http://www.agroklub.hr)
Običan koštan (lat. Echinochloa crus – galli): jednogodišnji uskolisni korov. Koštan je kasno proljetna travna biljka, kod nas se vodi kao vodeća biljka u kukuruzu. Naraste do 100 cm u visinu, listovi su glatki, valovitih uglova. (Izvor slike: http://www.viarural.com.ar)
Maćuhica (lat. Viola tricolor): je većinom jednogodišnja zeljasta biljka s mekanom i šupljom stabljikom koja je na presjeku uglasta. Visine 20 – 30 cm. Listovi su na dugačkoj peteljci srcolikog do jajastog ili duguljastog oblika. Cvjetovi izrastaju iz pazušca listova i pojedinačno su smješteni na dugačkim peteljkama. Cvjetovi kod divlje maćuhice ili su žućkasto-bijele boje ili ljubičaste boje. Cvjeta od svibnja do rujna. Maćuhica je veoma rasprostranjena kao korov u vinogradima, na pašnjacima i oranicama. (Izvor slike: http://www.horti-kultura.hr)
Mala kiselica (lat. Rumex acetosella): višegodišnja biljka snažnog i razgranatog korijena koji prezimljuje, a u proljeće se na skraćenoj stabljici razvija rozeta lišća. Lišće je kopljastog oblika, dugo 10 – 15 cm i široko 6 – 8 cm. Cvat je metlica sa sitnim crvenkastim cvjetovima. Kiselog je okusa zbog toga što sadrži soli oksalne kiseline. (Izvor slike: http://www.agroklub.com)
Poljski jarmen (lat. Anthemis arvensis): jednogodišnji do višegodišnji korov koji se razvija iz sjemena, klije u jesen i proljeće i ima vretenasti korijen.Cvjetne se glavice sastoje od jezičastih, žutih ili bijelih cvjetova, koji su jednospolni (ženski), i središnjih žutih dvospolnih cvjetova.Pretežito kao korov u strnim žitima. (Izvor slike: http://www.horti-kultura.hr)
Poljska preslica (lat. Equisetum arvense): trajna zeljasta biljka koja rano u proljeće istjera iz zemlje najprije nerazgranjenu plodnu stabljiku svijetlosmeđe boje, koja na vrhu nosi klas sa sporama. Iza ovih pojavljuju se neplodne stabljike, zelene boje, visoke oko 30 cm, čiji se listići granaju u pršljenima, a pršljeni su prema vrhu sve manji, te svojim oblikom podsjećaju na jelu. Crna i poput vrpce trajna podzemna stabljika rasprostranjuje se u širinu i dubinu, vrlo je otporna, radi čega se preslica kao korov vrlo teško iskorjenjuje.
HUMUSNA TLA
Biljke koje za svoj rast zahtijevaju dobru ishranu i plodno tlo su kukuruz, zelene salate, paprika, rajčica, tikvice… Korovi koji ukazuju na plodno tlo su čičak, mišjakinja, cikorija, maslačak, loboda, crna pomoćnica, kamilica, mišjakinja, obična i mala kopriva, rusomača i dr.
Loboda (lat. Chenopodium album): jedan od najraširenijih korova na kultiviranim površinama i obično prvi korov koji izraste na svježe nasutom tlu. Bijela loboda je jednogodišnja biljka s uspravnom, razgranjenom stabljikom koja naraste preko 1 m visoko. Listovi su duguljasto-jajasti ili četverokutasto-ovalni, rijetko i nejednoliko nazubljeni, po površini brašnastog izgleda. Sitni, zelenkasti cvjetići razvijaju se tijekom ljeta i čine prividne štitove i klasove. (Izvor slike: http://www.gospodarski.hr)
Sitna konica (lat. Galinsoga parviflora): jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna ili polegnuta, razgranata, naraste 20-80 cm visine. Listovi su jednostavni, nasuprotno smješteni i nazubljenih su rubova. Cvjetovi su mali i smješteni na stapkama. Cvate od svibnja do listopada. Raste veoma brzo i godišnje može dati tri generacije. (Izvor slike: http://www.pijanitvor.com)
Kamilica (lat. Matricaria chamomilla): jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-60 cm, tankog i razgranatog korijena, dvostruko perasto razdijeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su naizmjenični, 2-3 puta perasto razdijeljeni, s uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice nalaze se na dugim stapkama. Imaju ispupčenu i šuplju cvjetnu ložu, a sastavljene su od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvjetića na rubu. Cvate od kraja travnja do rujna.
Obična i mala kopriva (lat. Utica dioica, Urtica urens): stabljika obične koprive je uspravna visine do 1,5 m. Listovi su nasuprotni, srcasti, zašiljeni, pilasti, na kratkim peteljkama. Listovi i peteljke su pokriveni sitnim iglicama koje su na vrhu kukaste a pri dnu debele. Na dodir se odlome i izbacuju oštar sok na kožu, koji žari. Mala kopriva je jednogodišnja i jednodomna biljka (muški i ženski cvjetovi nalaze se na jednoj biljci) koja naraste u visinu do 60 cm. Za razliku od obične koprive čiji su listovi na malim peteljkama, kod male koprive peteljka lista duga je gotovo kao i plojka. Po sastavu i djelotvornosti slična je velikoj koprivi. (Izvor slike: www.val-znanje.com)
Poljska gorušica (lat. Sinapis arvensis): jednogodišnja biljka visoka 30 do 80 centimetara. Korijen je tanak i vretenast. Stablo je uspravno, razgranato, s krutim dlačicama, rjeđe goli. Dlačice su okrenute prema dolje. Listovi su hrapavi i također s krutim dlačicama. Donji su nazubljeni (urezani). Cvjeta od lipnja do kolovoza, cvjetovi su žuti, skupljeni na vrhu stabla i grana u grozdaste cvatove. (Izvor slike: http://www.pticica.com)
Rusomača (lat. Capsella bursa – pastoris): najčešće dvogodišnja biljka, rusomača izraste do 40 cm visoko i ima vretenast korijen. Prizemni duguljasti listovi sačinjavaju mnogolisnu rozetu. Listovi na stabljici su nerazvijeni. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne cvjetiće grozdasto složene. Plod je trouglasta do srcolika komušica, duga oko 5 mm, po kojoj je i biljka – zbog oblika – dobila ime. Gotovo da i nema mirisa, a okus joj je slatkast, neugodan i ljut – zbog prisustva sumpornih spojeva u biljci (Izvor slike: http://www.altertv.org)
Široka pepeljuga (lat. Atriplex patula): jednogodišnji širokolisni korov iz porodice loboda s jednospolnim cvjetovima. Naraste od 30 do 100 cm. Cvjeta od lipnja do rujna. Korov je koji se najčešće pojavljuje na poljoprivrednim površinama i ruderalnim staništima (Izvor slike: http://www.leicestershirevillages.com)
PJESKOVITA TLA
Korovi koji rastu na lakim, pjeskovitim tlima su poljski slak, mak, različak, mala kopriva, poljski pelin, jednogodišnja treskavica, ljepljiva rumenika i dr.
Ljepljiva rumenika (lat. Lychnys viscaria): niska rozetasta trajnica koja bogato cvate na visokim ljepljivim stabljikama. Proizvodi velike koncentracije prirodnih biljnih hormona, koji pozitivno utječu na zdravlje biljke. Ta se spoznaja zadnjih godina koristi u takozvanim preparatima za jačanje biljaka. (Izvor slike: https://commons.wikimedia.org)
Pješčarski mak (lat. Papaver argemone): jednogodišnja biljka s krvavocrvenim, papirastim cvjetovima koji se nalaze na vitkim, uspravnim i dlakavim stabljikama. Listovi su jako urezani i čine veliku rozetu u podnožju stabljike. Plod je ovalni tobolac u kojem se nalazi mnogo sitnih crnih sjemenki. (Izvor slike: https://www.flickr.com)
Sjetveni ravan (lat. Chrysanthemum segetum): jednogodišnji korov koji se razvija iz sjemena i klija u proljeće. Listići su duguljasti, batasti, sjedeći. Pravi listovi raspodijeljeni u rozete, plavo zelene boje. Prvi listovi imaju lancetaste režnjeve usmjerene prema naprijed, kasnije perasti do nepravilno nazubljeni. Zlatnožuti cjevasti i jezičasti cvjetovi promjera do 30 mm. (Izvor slike: http://www.stridvall.se)
ILOVASTA TLA
Indikatori ilovastog tla su cikorija, sitni vjenčić, divlji vučjak, kamilica, maslačak, podbjel, poljski osjak, poljski žabnjak…
Čekinjasta bročika (lat. Galium aparine): biljka penjačica, pa se zato naziva i broćika priljepača. Dosiže visinu od 60 do 160 cm, ima vretenaste nastavke listova i šiljasti zelenobijeli cvat. Stabljika je obrasla gustim dlakama. (Izvor slike: http://www.torrens.org.uk)
Divlji vučjak (lat. Onobrychis viciifolia): višegodišnja zeljasta biljka, uspravne stabljike, visine 40 do 80 cm, jako razgranjena, žljebasta ili uglasta i slabo dlakava. Listovi izmjenično raspoređeni, sastavljeni od 6 do 14 pari lisaka. Cvjetovi su ružičasti, skupljeni u jajastim grozdovima. Cvate u svibnju 20 do 40 dana. Vrlo je medonosna. (Izvor slike: http://www.fao.org)
Maslačak (lat. Taraxacum officinale): trajna je zeljasta biljka sa snažnim vretenastim korijenom i listovima združenim u prizemnu rozetu. Naraste do 30 cm visine. Šuplja stabljika je uspravna, cvijet je zlatno žute boje. (Izvor slike: http://ljekovitobilje.weebly.com)
Podbjel (lat. Tussilago farfara): niska zeljasta trajnica s vodoravno položenim, bijelim, vrlo razgranjenim puzavim podankom. Iz podanka već krajem zime izrastaju 15-20 cm visoke stabljike, obrasle zelenim ili ružičastim ljuskastim listićima. Od ožujka do travnja na vrhu svake stabljike pojavljuje se po jedna zlatnožuta cvjetna glavica, promjera do 3 cm, ugodnog slabog mirisa. (Izvor slike: http://www.bvo.zadweb.biz.hr)
Poljski osjak (lat. cirsium arvense): višegodišnja korovna biljka koja naraste do 150 cm. Listovi su tamnozeleni, goli s gornje strane, a s donje strane imaju kratke bijele vlasi, koje mogu biti i bodljikave. Cvjetići su svjetlo – ljubičaste do crveno – ljubičaste boje. Cvjeta u srpnju i kolovozu. (Izvor slike: http://www.pticica.com)
Poljski žabnjak (lat. Ranunculus arvensis): trajna biljka promjenjiva oblika, u zelenom stanju otrovni su svi dijelovi, jer sadrže eterično ulje anemonol. U suhome stanju biljka nije otrovna. Mesnati, goli, tamno-zeleni listovi mogu varirati od srcolikih, bubrežastih do duguljastih s cjelovitim ili ovalnim rubom. Veliki su 40 – 80 mm širine i 40 – 90 mm dužine. Biljka ima tri (rijetko 4) zelena lapa duga 5-8 mm. Cvjetovi su žuti, rastu pojedinačno iznad lišća na cvjetnim stapkama dugim 10 – 30 cm. (Izvor slike: http://www.pticica.com)
SUHA I LAKA TLA
Korovi koji rastu na lakim i suhim tlima su mak, gladuš, poljska djetelina, deltoidni klinčić i dr.
Deltoidni klinčić (lat. Dianthus deltoides): višegodišnja zeljasta biljka visine 20-40 cm. Stabljika je blago polegnuta i grana se. Listovi su sitni, uski, tamnozelene boje. Cvjetovi su pojedinačni, s 5 latica. Njihov miris podsjeća na karanfil. (Izvor slike: http://www.plantpoints.com)
Gladuš (lat.Euphorbia verna): trajna biljka, visine do 50 cm. Teško se iskorjenjuje jer ima vrlo žilav, drvenast i dug korijen koji raste vrlo sporo. Grmolikog je oblika, stabljika je čvrsta i razgranjena trnovitim izdancima. Donji listovi su trodijelni, dok su listovi u vršnom dijelu stabljike obično jednostavni. Leptirasti cvjetovi nalaze se na trnovitim izdancima u pazušcima listova, a boje su grimizno-crvene. Biljka cvjeta čitavo ljeto. (Izvor slike: www.agroklub.com)
Poljska djetelina (lat. Trifolium arvense): jedna je od važnih indikatora suhog i lakog tla. Ima ružičasto bijele cvjetove. U poljoprivredi je vrlo važna krmna biljka. (Izvor slike: www.agroklub.com)
VLAŽNA I TEŠKA TLA
Vlažna, slabo drenirana tla dobro su stanište za slak, ivančicu, preslicu, ljubičasti gavez, maslačak, poljsku metvicu, puzavi žabnjak, veliki trputac, mahovine itd.
Petolist (lat. Potentilla anserina): puzajuća stabljika dugih članaka, čiji su vršci podignuti, ima razgranat korijen (podanak), pun žila dugih 30-40 cm, koje prodiru duboko u zemlju. Perasti i pilasti listovi, donji, imaju 5 lisaka i duge peteljke, a gornji imaju 3 liske i sjede na stabljici bez peteljke. Cvjetne peteljke nemaju lista, nego samo žute cvjetiće s po 5 latica, mnogo prašnika i više tučkova. (Izvor slike: http://prirodno-ljekovito-bilje.blogspot.com)
Ljubičasti gavez (lat. Symphytum officinale): zeljasta trajnica koju krase ljubičasti zvonoliki cvjetovi. Cvjetovi rastu iz pazuha gornjih listova. Stabljika je dlakava, naraste do 80 cm. Listovi su tamnozeleni, prikriveni sitnim dlačicama. Korijen je debeo i razgranat. (Izvor slike: http://www.plantea.com.hr/gavez)
Poljska metvica (lat. Mentha arvensis): višegodišnja biljka visine 15 – 20 cm. Listići su široki i zaobljeni, trokutastog oblika. Prvi pravi listovi imaju oblik plosnatog srca, kasniji listovi su nazubljeni i šiljasti. Cvate od 7. do 9. mjeseca. Ljubičasti cvat sastoji se od 8-12 međusobno odvojenih skupova cvjetova. (Izvor slike: https://www.pinterest.com) Veliki tputac (lat. Plantago major): trajna biljka s prizemnih, uskim i žilavim listovima na kojima se ističe 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna, bez listova, a završava smeđim cvjetnim klasom. Cvate od svibnja do rujna. (Izvor slike: http://biljnamedicina.com)
Zlatica (lat. Ranunculus ficaria): nisko-rastuća zeljasta trajnica koja može doseći visinu od 30 cm . Pri dnu stvara rozetu. Tamno-zeleni listovi mogu varirati od srcolikih do bubrežastih i duguljastih. Cvjetovisu žuti, 2 do 6 cm široki, rastu pojedinačno iznad lišća na cvjetnim stapkama dugim 10-30 cm. Cvjetovi imaju uske obrnuto jajolike latice koje s vremenom blijede. Često raste u velikim skupinama pa ponekad pokriva tlo poput tepiha. (Izvor slike: http://kalipso-floracroatica.blogspot.com)
Ekološka poljoprivreda - Sve